Igrač čije su golove morali objašnjavati fizičari
Postoje nogometaši koje pamtimo po titulama, postoje oni koje pamtimo po brojkama – a onda postoji Roberto Carlos, igrač kojeg pamtimo jer je radio stvari koje nisu imale smisla. Ne samo nogometnog, nego ni fizičkog.
Za mnoge je sve počelo – i zauvijek ostalo – u lipnju 1997. godine.
www.heute.at
Slobodni udarac koji je promijenio nogomet
Na prijateljskoj utakmici Brazila i Francuske, Roberto Carlos je s gotovo 35 metara namjestio loptu. Uzeo je dugačak zalet, udario loptu unutarnjom stranom lijeve noge i učinio nešto što dotad nitko nije vidio.
Lopta je otišla nekoliko metara pored gola. Publika je već reagirala, Fabien Barthez se pomaknuo u krivom smjeru – a onda se lopta, protiv svih očekivanja, vratila i zabila u mrežu.
Kasnije su se uključili fizičari. Magnusov efekt, ekstremna brzina (oko 136 km/h), ogroman bočni spin. Znanost je objasnila kako je moguće. Ali nikad nije objasnila zašto je samo jedan čovjek to mogao izvesti.
Tijelo koje priroda rijetko stvara
Roberto Carlos nije bio tipičan bek. Zapravo, nije bio tipičan nogometaš.
Visok 168 cm, težak oko 70 kg, s kvadricepsima koji su mjerili gotovo 70 centimetara u opsegu. Bio je građen poput sprintera, sposoban trčati 100 metara ispod 11 sekundi, ali s tehnikom i udarcem elitnog napadača.
U vremenu prije današnje sportske znanosti, individualnih planova prehrane i mikro-analiza opterećenja, Roberto Carlos bio je čisti proizvod genetike, uz brutalnu radnu etiku.
Više od zvijezde
Iako ga većina pamti po slobodnjacima, projektilima i utrkama uz aut-liniju, pravi Roberto Carlos često se ne vidi u highlightima.Bio je taktički inteligentan, discipliniran i nevjerojatno odgovoran u obrani. Kod Galácticosa, prepunih zvijezda i ega, upravo je on bio konstanta – igrač koji je pokrivao cijelu lijevu stranu i balansirao momčad.
Napadao je bez straha, ali se vraćao s istom strašću. Bio je lider bez puno riječi, s autoritetom koji se nije morao nametati.
Nezamjenjiv među Galácticosima
U momčadi u kojoj su igrali Zidane, Figo, Ronaldo, Beckham – Roberto Carlos bio je možda jedini za kojeg nije postojala prava zamjena.
Njegovi prodori, šutevi i slobodnjaci tjerali su suparničke braniče da mijenjaju cijele defenzivne postavke. Protivnici su planirali utakmice zbog njega.
Karijera ispisana trofejima
Brojke samo potvrđuju ono što se vidjelo na terenu:
- 4 puta prvak Španjolske
- 3 puta osvajač Lige prvaka
- Svjetski prvak s Brazilom
- 2 Copa América
- 69 golova za Real Madrid kao branič
- Drugo mjesto u izboru za Zlatnu loptu 2002.
Bio je jedan od najkonstantnijih Brazilaca u povijesti – više od deset godina na apsolutnom vrhu.
Anegdote s Robertom Carlosom
Roberto Carlos: “Ronalda sam upoznao 1993. i od tog trenutka uvijek smo dijelili sobu. Spavao sam s Ronaldom više puta nego sa suprugom.“
Kad je Real osvojio Ligu prvaka 2017, Roberto Carlos je došao se slikati s Brazilcima s peharom. Prilikom slikanja i Luka Modrić je ušao u kadar i htio se slikati s njim. U tom trenutku netko je viknuo, pa ti nisi Brazilac nego Hrvat, a Luka je odgovorio “Ali zato igram ko Brazilac”
Zašto nikad nije bilo “novog Roberta Carlosa”?
Nogomet voli usporedbe. Novi Messi, novi Ronaldo, novi Xavi.
Ali nikad nismo čuli za novog Roberta Carlosa.
Ne zato što nije bilo dobrih bekova – nego zato što njegova kombinacija brzine, snage, udarca i mentaliteta nije moguće kopirati. Nije bila rezultat sustava. Bila je anomalija.
Legenda koja ostaje jedinstvena
Roberto Carlos nije promijenio samo poziciju lijevog beka – učinio ju je popularnom. Nakon njega, djeca su htjela pucati slobodnjake s 35 metara, a ne samo zabijati iz peterca.
On nije bio trend.
Nije bio faza.
Bio je jedinstvena pojava u povijesti nogometa.
ZANIMA VAS I OVA LEGENDA ?