Pad cara koji je mogao biti najbolji na svijetu
Adriano Leite Ribeiro, poznat kao “L’Imperatore”, bio je jedan od najsnažnijih i najtalentiranijih napadača svoje generacije. Rođen u siromašnoj četvrti Rio de Janeira, Adriano je odrastao okružen nasiljem, ali je iz siromaštva izašao zahvaljujući nevjerojatnom talentu koji se brzo pročuo kroz brazilske ulice i stadione.
Njegova priča je tragična – ne zato što nije znao igrati, već zato što mu je život donio gubitak koji nije mogao preživjeti bez ožiljaka.
Foto : Alex Carvalho CC BY-SA 2.0
Munjevit početak u Interu – Novi Ronaldo?
Adriano je 2001. kao 19-godišnjak stigao iz Flamenga u Inter. Nije prošlo dugo da zadivi svijet. U svojoj prvoj utakmici za crno-plave – prijateljskoj protiv Real Madrida na Santiago Bernabéuu – ušao je u drugom poluvremenu i pokazao da nema respekta prema velikima.
U 82. minuti Inter je dobio slobodan udarac na rubu kaznenog prostora. Adriano je odlučno uzeo loptu, napravio dugačak zalet i razornim udarcem poslao loptu u same rašlje, ostavivši Ikera Casillasa potpuno nemoćnog. Gol, za koji je tvrdio da je išao 169 km/h, donio je Interu pobjedu 2:1.
Taj pogodak i cijela njegova izvedba ostavili su snažan dojam. Kapetan Intera, Javier Zanetti, poslije je rekao:
“Rekao sam sam sebi: ‘Ovo je novi Ronaldo.’”
Posudba u Fiorentini i eksplozija u Parmi
Ipak, konkurencija u Interu bila je prejaka, pa je klub odlučio Adriana poslati na kaljenje – prvo u Fiorentinu, pa zatim je transferiran u Parmu. Upravo u Parmi eksplodira – u sezoni 2002./03. zabija 23 pogotka u 37 utakmica, pokazujući da je spreman za najveću pozornicu.
Inter ga 2004. vraća – i tada počinje njegov pravi uspon.
Vrhunac – car koji je vladao
Sljedeće sezone Adriano je postao neprikosnoveni vođa Interovog napada. Bio je kombinacija snage, tehnike i instinkta za gol. U razdoblju između 2004. i 2006. bio je među najboljim napadačima svijeta. Zabijao je u Serie A, u Ligi prvaka, i briljirao u dresu Brazila.
Na Copa Americi 2004. bio je najbolji strijelac i proglašen igračem turnira, a godinu kasnije bio je i najbolji strijelac Kupa konfederacija.
Zlatan Ibrahimović, koji je s njim dijelio svlačionicu u Interu, jednom je rekao:
“Da je Adriano ostao psihički stabilan, bio bi najbolji svih vremena.”
Na terenu je bio sila. Izvan njega – čovjek koji je nosio teret boli.
Problemi i pad
Nažalost, uslijedili su teški periodi za Adriana. Nakon što je pretrpio niz osobnih tragedija, uključujući gubitak oca, počeli su se pojavljivati problemi s alkoholom i depresijom. Njegova forma je opadala, a Inter se polako udaljavao od njega.
Unatoč talentu koji je još uvijek bio prisutan, Adriano nikada nije uspio vratiti vrhunsku razinu igre koja ga je krasila na početku karijere.
Povratak kući i posljednji bljeskovi
Inter ga je pokušao spasiti. Klub mu je nudio psihološku pomoć, razgovore, prilagodbe, ali ništa nije pomagalo. U travnju 2009. godine, sporazumno je raskinut ugovor.Adriano se vratio kući, u Flamengo, gdje je nakratko oživio karijeru – u sezoni 2009. postaje najbolji strijelac lige i osvaja naslov s klubom iz djetinjstva.
No bilo je to kratkog daha.Pokušaji povratka u Europu – u Romu, Corinthians, pa kasnije i Atlético Paranaense – bili su neuspješni. Fizički nespreman, psihički slomljen, Adriano se povukao iz nogometa.
Danas: Povratak korijenima
Danas Adriano živi u svom rodnom mjestu Vila Cruzeiru, gdje je priznao da “pije do zaborava” sa prijateljima u faveli. “Jedino što tražim u Vila Cruzeiru je mir,” rekao je za The Players’ Tribune. “Tu hodam bos i bez majice, samo u kratkim hlačama. Igram domine, sjedim na rubu ceste, prisjećam se priča iz djetinjstva, slušam glazbu, plešem s prijateljima i spavam na podu.”
Iako možda ne izgleda kao život bivšeg nogometnog velikana, Adriano kaže da je to mjesto gdje želi biti.
Počasno mjesto među legendama
Godine 2021. Adriano je uvršten u Walk of Fame stadiona Maracane, čast koju dijeli s legendama poput Ronaldinha, Pelea, Romarija, Zica i Garrinche. Njegovo ime zasluženo stoji uz bok najvećim imenima u povijesti nogometa.
Još ovakvih priča o legendama :