Valencia – Dva finala, dva poraza, ista bol

Na prijelazu tisućljeća, Valencia je imala jednu od najuzbudljivijih i najkompaktnijih momčadi u Europi. Pod vodstvom Héctora Cúpera, „Los Che“ su igrali moderan, taktički discipliniran nogomet, i u samo dvije godine stigli do dva finala Lige prvaka. No oba su završila slomljenih srca.

Foto : Wikimedia Commons – Autor: Francesc Fort – Licenca: CC BY-SA 4.0

Prvo, 2000. godine, Valencia je u finalu u Parizu igrala protiv španjolskog rivala – Real Madrida. Bio je to prvi put da se finale Lige prvaka igra između dva kluba iz iste zemlje. Valencia je izgledala nadigrano i nemoćno pred Raulom i društvom, izgubivši 3:0, unatoč tome što je prethodno u polufinalu uvjerljivo izbacila Barcelonu.

Samo godinu dana kasnije – nova šansa. U finalu 2001. u Milanu protiv Bayerna, činilo se da će napokon doći trenutak iskupljenja. Valencia je povela već u 3. minuti golom Mendiete iz penala. No Bayern je izjednačio – također s bijele točke. Uslijedilo je jedno od najdramatičnijih izvođenja penala u povijesti finala – i nova bol: Valencia je poražena nakon jedanaesteraca (5:4), iako je vratar Cañizares obranio dva udarca.

Dva finala. Dvije šanse. Nula trofeja. A momčad prepuna talenta – Mendieta, Kily González, Baraja, Albelda, Angloma… – ostala je bez najvažnije krune. Ostat će upamćeni kao jedna od najboljih momčadi koja nikada nije osvojila Ligu prvaka.