Mario Mandžukić – ratnik modernog nogometa
U današnjem nogometu sve je manje igrača koji igraju bez maske. Bez glamura, bez potrebe da budu zvijezde Instagrama ili naslovnice zbog frizure i slavlja. Nekad su takvi bili norma, danas su rijetkost. Mario Mandžukić bio je upravo to – nogometaš stare škole, čovjek kojem je lopta uvijek bila važnija od pažnje.
Nikada nije bio igrač koji će te oduševiti driblingom ili trikovima. Nije tražio reflektore, nije glumio zvijezdu. Njegova snaga bila je u borbi, u žrtvi i u činjenici da nikad nije znao stati. Za njega „dobro“ nikada nije bilo dovoljno – uvijek je tražio još, još jedan duel, još jedan sprint, još jednu kap znoja.
Foto : Антон Зайцев, CC BY-SA 3.0 GFDL, via Wikimedia Commons
Nogomet kao bijeg od rata
Mandžukićeva priča ne počinje na velikim stadionima, nego u ratom pogođenoj Slavoniji. Kao dječak, zajedno s obitelji bježi iz Hrvatske u Njemačku, gdje pronalazi privremeni mir i nogomet kao utočište. Upravo tamo, daleko od doma, uči lekcije koje će ga pratiti cijelu karijeru – rad, disciplina i borba.
Povratak u Hrvatsku nije bio lagan. Bez privilegija, bez prečaca, gradio se kroz manje klubove, daleko od reflektora. Ali golovi su dolazili, karakter se pokazivao, a put prema vrhu postajao je neizbježan.
Od podcijenjenog napadača do Bayernovog heroja
Dinamo Zagreb bio je njegova odskočna daska, ali ni tamo nije bio tipična zvijezda. Više ratnik nego umjetnik. U Dinamu je postigao 57 golova i 35 asistencija u 115 utakmica
Upravo takav pristup odveo ga je u Njemačku, gdje se u Wolfsburgu postupno izgradio u ozbiljnog napadača. Pravi proboj dolazi nakon Eura 2012., kada Mandžukić pokazuje Europi što znači igrati za grb.
Bayern München ga dovodi bez velike pompe, ali Mandžukić uzvraća na terenu. Zabija, radi, trpi i – u najvažnijem trenutku – pogađa. Gol u finalu Lige prvaka i trofejna sezona učvrstili su njegov status, iako nikada nije bio miljenik estetike.
Dolazak Pepa Guardiole označio je kraj njegove priče u Münchenu. Stil se promijenio, ali Mandžukić nije. Umjesto da se prilagođava na silu, prihvaća realnost – i odlazi uzdignute glave.
Dok je u Wolfsburgu odigrao 60 utakmica i postigao 20 golova, u Bayernu je odigrao 88 utakmica i postigao 48 golova i 14 asistencija.
Simeone, Juventus i savršena uloga
Atlético Madrid bio je logičan izbor – klub koji cijeni borbu. Iako je zabijao, nesuglasice su ubrzo zatvorile to poglavlje. U Atleticu je imao sjajnu sezone u 43 utakmice postigao je 20 pogodaka i 5 puta asistirao.
No prava renesansa dolazi u Juventusu.
Jedni od najzaslužniji za njegov dolazak u Juventus su bili senatori Buffon, Bonucci i Chiellini, koji su se založili za njegov dolazak. Buffon je bio toliko zaljubljen u igru Mandžukića da je znao reći “Kad god nismo znali kamo s loptom, kad bi utakmica postala fizički teška, znali smo da možemo računati na njega.”
U Torinu Mandžukić postaje sve: napadač, krilo, obrambeni radnik. Žrtvuje vlastite brojke za momčad, čuva bekove, otvara prostor drugima i zabija kad je najpotrebnije. Postaje simbol pouzdanosti i jedan od najpodcjenjenijih velikih igrača Europe.
U 162 utakmice postigao je 44 pogotka i 26 asistencija.
Na kraju karijere imao je epizodne uloge u Katru i AC Milanu.
Svjetsko prvenstvo kao kruna karijere
Sve kulminira 2018. godine. Hrvatska ide do finala Svjetskog prvenstva, a Mandžukić ponovno igra ključnu ulogu – gol u nokaut fazi, pobjednički pogodak protiv Engleske u produžecima i pogodak u finalu. Nije bio najglasniji, ali bio je presudan. Ukupno je postigao 5 golova i 3 asistencija na dva SP.
Tada je svijet konačno shvatio ono što su njegovi suigrači znali godinama – Mandžukić nije bio samo napadač. Bio je motor, štit i ratnik.
U 89 utakmica za reprezentaciju postigao je 33 pogotka.
Foto : Антон Зайцев, CC BY-SA 3.0 GFDL, via Wikimedia Commons
Bayernova legenda o Mariju
Steffan Effenberg u u svojoj kolumni u T-Online 2018. godine napisao je ovo o Mariju :
„Nikad nisam razumio zašto ga je Bayern prodao, Mandžukić je za mene jedan od tri najbolja napadača na svijetu.”
„Da nije toliko star, imao bi tržišnu vrijednost od 200 milijuna eura. Deset puta više bih volio njega u momčadi nego Neymara.“
Izjave koje puno govore o Mariju
𝐁𝐢𝐯š𝐢 𝐛𝐫𝐚𝐧𝐢č 𝐁𝐚𝐲𝐞𝐫𝐧𝐚 𝐉𝐚𝐧 𝐊𝐢𝐫𝐜𝐡𝐡𝐨𝐟𝐟 je jednom otkrio da mu je upravo bivši Vatreni bio fizički najzahtjevniji protivnik s kojim se susreo. Zanimljivo, nisu bili suparnici, već su dijelili svlačionicu Bayerna.
“𝐓𝐫𝐞𝐧𝐢𝐫𝐚𝐭𝐢 𝐩𝐫𝐨𝐭𝐢𝐯 𝐧𝐣𝐞𝐠𝐚 𝐳𝐧𝐚č𝐢𝐥𝐨 𝐣𝐞 𝐛𝐨𝐥. Uvijek je tražio kontakt, pokušavao blokirati svaku dugu loptu, a u duelima nije štedio nikoga. Čak ni na treningu nije mogao podnijeti poraz”, prisjetio se Kirchhoff.
Otkrio je i kako je kao mladi igrač imao veliki respekt prema Mandžukiću, a njegove duele opisao je kao iznimno iscrpljujuće.
Prisjetio se jedne situacije kada je krenuo prema golu, a Mario je iz punog sprinta uklizao prema njemu. “Pustio sam loptu, dijelom iz straha, a dijelom iz mudrosti”, rekao je Jan.
Kirchhoff je dodao kako 𝐏𝐞𝐩 𝐆𝐮𝐚𝐫𝐝𝐢𝐨𝐥𝐚 ponekad čak morao smirivati hrvatskog napadača zbog njegove agresivnosti na treninzima, ali je naglasio da Mandžukić nikada nije igrao prljavo ili zlonamjerno.
Na kraju je zaključio da je 𝐌𝐚𝐧𝐝ž𝐮𝐤𝐢ć 𝐣𝐞𝐝𝐚𝐧 𝐨𝐝 𝐧𝐚𝐣𝐩𝐨𝐝𝐜𝐣𝐞𝐧𝐣𝐞𝐧𝐢𝐣𝐢𝐡 𝐧𝐚𝐩𝐚𝐝𝐚č𝐚 𝐬𝐯𝐨𝐣𝐞 𝐠𝐞𝐧𝐞𝐫𝐚𝐜𝐢𝐣𝐞, a njegovu igru glavom nazvao je jednom od najboljih koje je ikada vidio.
Nasljeđe koje se ne mjeri statistikama
Njegovo nasljeđe živi u važnim golovima, krvavim čarapama, pretrčanim kilometrima i spremnosti da uvijek stavi momčad ispred sebe.
U vremenu kada su nogometaši postali brendovi, Mandžukić je ostao – nogometaš. I upravo zato ostaje jedan od posljednjih pravih ratnika modernog nogometa.
VIŠE O VATRENIM LEGENDAMA ?