Dado Pršo – put koji nije trebao završiti nogometom
Priča o Dadi Prši nije klasična nogometna bajka, nego borba protiv života koji mu je više puta okretao leđa. Od zdravstvenih problema, izbjeglištva i odustajanja od nogometa, do statusa nacionalnog heroja, strijelca Lige prvaka i miljenika Ibroxa – Pršin put dokazuje da neki igrači ne postaju legende talentom, nego karakterom.
Počeci koji nisu obećavali
Dado Pršo rođen je 1974. u Zadru, u vremenu i mjestu gdje nogomet nije bio plan B, nego često jedini san. Kao dječak prošao je omladinske selekcije NK Zadra, a vrlo rano ga je zapazio Hajduk Split. Činilo se da je put jasan – veliki klub, razvoj, profesionalna karijera.
No, taman kad je bio na pragu prve momčadi, liječnički pregled sve je srušio. Srčani šum značio je kraj ugovora, kraj sigurnosti i – gotovo siguran kraj profesionalnog nogometa.
Rat, odlazak i potpuni pad
Kao da to nije bilo dovoljno, ubrzo dolazi rat. Pršo s obitelji napušta Hrvatsku i završava u Francuskoj, daleko od nogometa, daleko od ikakve stabilnosti. Kratka epizoda u FC Rouenu završava razočaranjem, a sa samo 20 godina – Pršo odustaje od profesionalnog nogometa.
Slijede godine koje rijetko ulaze u sportske priče: posao automehaničara, minimalna plaća, večeri u barovima i život bez jasnog smjera. Nogomet je postao uspomena, ne cilj.
Povratak koji nitko nije očekivao
Sve se mijenja sredinom devedesetih, u noćnom baru upoznaje djevojku Carol s kojom nedugo nakon toga počinje živjeti. Vratila mu je nadu i vjeru u povratak na nogometne terene, te Dado 1996. se priključuje niželigašu Saint-Raphaëlois. Bez pompe, bez velikih očekivanja – samo iz ljubavi prema igri. Počeo je igrati kao napadač, a na jednoj utakmici zamjetio ga je AS Monaco te mu nudi dolazak na probu.
1998. godine odlazi na posudbu u AC Ajaccio gdje u 31 utakmicu postiže 13 golova.
Monaco, eksplozija i europska scena
Iako mu je ispočetka bilo jako teško probiti se do prvih 11 u Monacu,zbog jake konkurencije, početkom 2000-ih Pršo postaje ozbiljno ime u Ligue 1. Sezona 2003./04. bila je vrhunac: Monaco dolazi do finala Lige prvaka, a Pršo u polufinalu protiv Deportiva zabija četiri gola u jednoj utakmici – ulazak u povijest elitnog natjecanja.
Iste sezone postaje ključni čovjek hrvatske reprezentacije u kvalifikacijama za Euro 2004. U kasnim dvadesetima – debitira za reprezentaciju i odmah postaje vođa.
Ukupno za Monaco postiže 45 pogodaka u 146 utakmica.
Glasgow ga je zavolio
Nakon francuskog poglavlja, Pršo bira Rangers. Ne glamur, nego izazov. Iako je imao ponudu od voljenog AC Milana, odabrao je Glasgow jer su bili konkretniji, dok je Milan stalno mijenjao priču.
U prvoj sezoni postiže 21 gol, osvaja dvostruku krunu i postaje miljenik Ibroxa. Njegova borbenost, fizička igra i karakter savršeno su se uklopili u škotski nogomet. Navijači su ga voljeli, a vole ga i dan danas. Još se sjećaju njegovih golova i proslava protiv Celtica.
Koljena su, nažalost, rekla svoje. Karijera završava prerano, ali oproštaj je bio onakav kakav rijetki dobiju – pun stadion, poštovanje i tišina koja govori više od pljeska.
Za Glasgow Rangers je odigrao ukupno 123 utakmice i postigao 37 golova i 16 asistencija.
Reprezentacija – heroj u pravom trenutku
Pršo preuzima odgovornost u najtežem razdoblju reprezentacije i praktički sam vodi Hrvatsku na Euro 2004. Snagom, karakterom i autoritetom rasterećuje mlađe igrače i postaje simbol borbe i povratka. Najpoznatiji pogodak mu je odlučujući gol protiv Slovenije s kojim je se Hrvatska kvalificirala na Euro.
U 32 utakmice postigao je 9 pogodaka, a debitirao je za reprezentaciju s 29 godina.
Nije bio najtalentiraniji, ali je bio najotporniji.
Zaključak
Dado Pršo nije klasična nogometna bajka.
On je dokaz da put ne mora biti ravan, da snovi mogu umrijeti – i opet se vratiti. Od izbjeglice i automehaničara do rekorda Lige prvaka i nacionalnog heroja.
Njegova priča nije o talentu. Njegova priča je o upornosti.
JOŠ VATRENIH LEGENDI