Norveška ponovno diše nogomet: Haaland i Ødegaard stvaraju novu Belgiju Europe
Osvojiti trofeje i rušiti rekorde za Erlinga Haalanda možda je svakodnevica, ali to bi mu moglo donijeti nešto što se događa jednom u karijeri – plasman Norveške na Svjetsko prvenstvo. Od njegova rođenja 2000. godine, Norveška nikada nije nastupila na najvećoj svjetskoj pozornici. No, pobjedom 5:0 protiv Izraela i posljednje protiv Estonije, Haaland i društvo došli su na prag ostvarenja sna koji su norveški navijači čekali gotovo tri desetljeća.
Foto : fotball.no
SP 1998. i zadnja fešta za Norvežane
Norveška možda nije nogometna velesila, ali ima trenutke koji se prepričavaju desetljećima. Posljednji put su bili na Svjetskom prvenstvu 1998., i tada su doživjeli nešto što ni sami nisu mogli vjerovati – pobjedu nad Brazilom.
Bio je to Brazil pun zvijezda – Ronaldo, Rivaldo, Roberto Carlos, Cafu – i momčad koja je branila svjetski naslov. A onda su Norvežani, s igračima koji su radili čuda u Premier ligi, odigrali utakmicu života. Gubili su do 79. minute, a onda u pet minuta preokrenuli sve: Tore André Flo i Kjetil Rekdal iz jedaneasterca donijeli su nevjerojatnih 2:1.
Taj je trijumf ušao u povijest kao najveća norveška pobjeda svih vremena – veća i od samog plasmana u osminu finala. “To je bilo kao da smo osvojili svijet”, pričali su tada navijači.
Danas, 27 godina kasnije, nova generacija predvođena Erlingom Haalandom ima priliku ponoviti čudo. Nakon pobjede nad Izraelom 5:0, Norvežani su nadomak Svjetskog prvenstva – prvog nakon gotovo tri desetljeća.
I baš kao što je Rekdal tada zabio Brazilu, danas Haaland ima zadatak vratiti Norvešku među najbolje.
“Ako se plasiramo, to bi bilo kao da neka velika nacija osvoji naslov”, rekao je Haaland. “To bi bila najveća fešta u povijesti Norveške. Oslo bi gorilo.”
Izbornik Solbakken: “Dosta mi je priča o 1998., vrijeme je da stvorimo nove uspomene”
Norveška je već imala “najveću feštu u povijesti” kad je ovog ljeta srušila Italiju 3:0 u Oslu. Kiša je padala kao iz kante, ali nitko nije napuštao tribine. Navijači su pjevali, plesali u kabanicama i slavili dok su se ulice pretvarale u potoke.
“Ljudi jednostavno nisu htjeli kući,” rekao je izbornik Ståle Solbakken. “Bili su tu puno prije početka i ostali još dugo nakon kraja. To dovoljno govori što im znači ova reprezentacija.”
Solbakken je bio dio momčadi koja je igrala na Svjetskom prvenstvu 1998., ali danas — 25 godina kasnije — želi okrenuti novu stranicu.
“Iskreno, dosta nam je priča o ’98. Vrijeme je da se ponovno kvalificiramo i napišemo svoju povijest,” rekao je za FIFA.com. “Prošlo je četvrt stoljeća od našeg zadnjeg velikog turnira. Krajnje je vrijeme.”
Njegova životna priča dodatno inspirira igrače. Dok je 2000. bio trener u Kopenhagenu, doživio je srčani udar i srce mu je stalo na gotovo sedam minuta. Bio je klinički mrtav, a nakon 30 sati u komi — vratio se.
“Pravo je čudo da je živ,” rekao je tada klupski liječnik.
Danas taj isti čovjek vodi Norvešku prema povratku na veliku scenu.
Solbakken i nova snaga Norveške: generacija koja ne zna za strah
Nekadašnji veznjak, a danas izbornik Norveške Ståle Solbakken, prošao je sve — od profesionalnog nogometaša koji je morao prerano završiti karijeru, do trenera koji danas vodi najtalentiraniju norvešku generaciju u posljednjih trideset godina. Nakon što je s Kopenhagenom osvajao trofeje i postao trenerska institucija u Danskoj, 2020. godine preuzeo je nacionalnu momčad i donio joj novi identitet.
“Imamo ofenzivnu snagu kakvu Norveška dosad nije imala,” kaže Solbakken. “Ali ono što nas sada čini ozbiljnima je ravnoteža — napad, obrana, karakter. Svaki igrač zna svoju ulogu i nitko ne bježi od rada.”
Generaciju predvode Erling Haaland i Martin Ødegaard, ali jednako važni su i Sørloth, Nusa, Berge, Ryerson i mladi Oscar Bobb. To je momčad koja ima širinu, ali i glad.
A kad se spomene ime Haaland, Solbakken odmah naglašava – “nije on samo golgeter”.
“Erling je momčadski igrač. Obrana, presing, pomoć suigračima – sve radi bez pitanja. Kad drugi zabije, on slavi kao da je njegov gol. I to je ono što ga čini pravim vođom.”
Haaland i opsesija golovima: zna da svaki pogodak vrijedi
Norveška je protiv Moldavije odigrala utakmicu koja će se dugo pamtiti — ne samo zbog rezultata, nego zbog mentaliteta koji je pokazala. Uoči susreta, Erling Haaland je posebno naglašavao važnost gol-razlike u borbi s Italijom za izravan plasman na Svjetsko prvenstvo. “Moramo zabiti što više možemo,” poručio je suigračima — i zatim to sam preuzeo u svoje ruke.
Rezultat? Postigao je pet golova u jednoj utakmici,a Norvežani su dali 11 Moldavcima. Nakon svakog pogotka Haaland nije ni slavio — samo bi uzeo loptu i trčao prema centru da utakmica što prije krene dalje. Nije bilo vremena za gubljenje; cilj je bio jasan – zabijati, i to bez milosti.
Norveška je taj plan pretvorila u realnost i sada ima veliku prednost u gol-razlici pred Italijom. “Azzurri” su nakon poraza u Oslu čak otpustili izbornika Luciana Spallettija, no ironijom sudbine on je još vodio ekipu protiv Moldavije – utakmicu koju su jedva dobili 2:0. Njegov nasljednik Gennaro Gattuso pokušava unijeti više agresije i energije, ali brojke su neumoljive: Norveška ima +29 nakon pobjede nad Estonijom 4:1 ,dok je Italija na +12 . Iako posljednju utakmicu igraju međusobno Italija i Norveška, već se zna da su Norvežani prvi, a Italija ide u dodatne kvalifikacije. Da bi se nešto promjenilo Talijani bi trebali pobjediti s 8:0 Norvešku, što je realno nemoguće. Znači Norvežani i Haaland su bili u pravu kad punili protivničke mreže da bi imali bolju gol razliku.
Norveška – nova Belgija Europe
Prije desetak godina Belgija je bila sinonim za “neiskorišteni talent” – zemlja s vrhunskim igračima poput De Bruynea, Hazarda, Lukakua, Witsela i Vertonghena, ali bez pravog uspjeha na velikim natjecanjima. Trebalo im je vremena da sazriju, da se pretvore iz obećanja u silu – i tada su postali stalni sudionici svjetskih i europskih prvenstava.
Norveška danas djeluje kao da prolazi istu fazu. Imaju generaciju kakvu nikad nisu imali – Haaland, Ødegaard, Sorloth, Bobb, Nusa, Berge, Ryerson… Sve mladi, gladni i već etablirani u velikim klubovima. Još uvijek uče kako pobjeđivati zajedno, ali osjećaj je isti kao kod Belgije 2014. – nešto veliko dolazi.
Ako nastave ovim putem, Norveška bi uskoro mogla postati stalni gost velikih natjecanja, a možda i momčad koja će, poput Belgije, dostići vrhunac s “generacijom snova”.
Razlika je samo u jednom – dok je Belgija svoje najbolje godine možda već potrošila, Norveška ih tek čeka.
Pročitajte i ovo :