Navijači ovog kluba daju doslovno sve za klub
Union Berlin poseban je upravo zato što nikada nije pokušavao biti poseban. Dok su se drugi klubovi prilagođavali modernom nogometu, marketingu i korporativnoj logici, Union je ostao vjeran sebi. Rezultat je jedinstvena navijačka kultura koja je od „malog“ kluba napravila jedno od najautentičnijih imena europskog nogometa.
Foto : Chivista, CC BY-SA 4.0 via Wikimedia Commons
Još od vremena podjele Berlina, Union je bio simbol radničke klase i tihe pobune. Dok su drugi istočnonjemački klubovi bili povezani s vojskom ili tajnom policijom, Union je bio klub običnih ljudi. Navijači su na tribinama pronalazili načine za izražavanje slobode, pa se i danas prepričavaju priče o skandiranjima protiv Berlinskog zida – izgovorenima „slučajno“ tijekom izvođenja slobodnih udaraca.
Stadion na kojem navijači vode glavnu riječ
Na stadionu An der Alten Försterei nogomet je uvijek bio u prvom planu. Nema glazbe nakon pogodaka, nema reklama koje prekidaju emociju, nema „show-programa“ koji odvlače pažnju. Kada Union zabije gol, stadion eksplodira prirodno – zagrljajima, pjesmom, pivskim čašama u zraku.
U Unionu vjeruju da navijači ne dolaze biti zabavljeni, nego biti dio utakmice. Što klub manje „nudi“, to ljudi više daju sebe. Upravo zato atmosfera na Unionovim utakmicama slovi kao jedna od najintenzivnijih u Njemačkoj.
Stadion koji su izgradili – navijači
Veza između kluba i navijača u Unionu nije metafora. Kada klub 2009. nije imao novca za obnovu stadiona, više od 2.500 navijača dobrovoljno je doniralo oko 140.000 sati rada. Zidali su, nosili, popravljali – vlastitim rukama.
Osim toga, tisuće navijača imaju udjele u klubu, što dodatno učvršćuje osjećaj da stadion i klub pripadaju njima. U Unionu to nije slogan, nego stvarnost.
„Dali su krv za klub“
Jedna od najneobičnijih i najsnažnijih epizoda u povijesti Uniona bila je kampanja darivanja krvi. U Njemačkoj se darivanje krvi financijski kompenzira, a navijači su taj novac usmjeravali izravno klubu.
Malo je navijačkih skupina u Europi koje su toliko doslovno „dale sebe“ za klub. U Unionu je ta priča postala dio identiteta – dokaz da podrška ne prestaje na tribinama.
Božić na stadionu
Legenda kaže da su navijači Uniona jednom provalili na stadion – ne zbog vandalizma, nego kako bi si međusobno poželjeli sretan Božić. Ta spontana gesta prerasla je u tradiciju.
Svake godine, bez utakmice i bez igrača, deseci tisuća ljudi okupljaju se na stadionu kako bi zajedno pjevali božićne pjesme. Stadion postaje mjesto zajedništva, a ne samo nogometa. To je možda i najčišći dokaz da je Union više od kluba.
Zaključak: Union nije trend, nego stav
Union Berlin nije savršen i nikada to nije pokušavao biti. Upravo u tome leži njegova snaga. To je klub koji nije izgrađen novcem, nego lojalnošću; ne marketingom, nego zajednicom.
U vremenu kada nogomet sve više gubi dodir s ljudima, Union Berlin ostaje podsjetnik kako izgleda klub koji zaista pripada navijačima. I dok god je tako, Union će ostati – Union.
Zanimljive priče