Momčad koja prkosi Real Madridu i Barceloni
Villarreal ove sezone živi svoju najljepšu nogometnu priču. „Žuta podmornica“ igra sigurno, zrelo i uvjerljivo, a treće mjesto na ljestvici La Lige samo je potvrda sjajne forme. Način na koji igraju daje za pravo vjerovati da se ne moraju zaustaviti samo na borbi za vrh – ako nastave ovim ritmom, Villarreal bi se vrlo lako mogao ozbiljno umiješati u utrku za naslov prvaka Španjolske i prirediti jedno od najvećih iznenađenja sezone.
Foto : https://villarrealcf.es/en/
Iako je već prošle sezone igrao vrlo zreo i atraktivan nogomet te završio na visokom petom mjestu uz izborenu Ligu prvaka, Villarreal je ove godine otišao korak dalje. „Žuta podmornica“ podigla je razinu igre i stabilnosti, a rezultati to jasno potvrđuju.
Velike zasluge za to idu treneru Marcelinu, kojem je ovo već treća sezona na klupi Villarreala. Njegova ruka sve je vidljivija: momčad djeluje uigrano, taktički disciplinirano i izuzetno opasno u tranziciji. Sustav 4-4-2, kojeg uporno njeguje, zasad se pokazuje kao pun pogodak.
Ljetni prijelazni rok bio je vrlo ambiciozan. Iako su ostvareni unosni izlazni transferi, klub nije štedio i pametno je reinvestirao novac. Najskuplje pojačanje bio je Georges Mikautadze, koji je stigao iz Lyona za 31 milijun eura, dok je Renato Veiga doveden iz Chelseaja za 24 milijuna. Villarreal je dodatno osvježio momčad dolascima Alberta Moleira iz Las Palmasa i Tajona Buchanana iz Intera, a posebno vrijedi istaknuti dolazak Thomasa Parteya iz Atletica Madrid – bez odštete.
Nova pojačanja brzo su se uklopila u Marcelinovu viziju. U formaciji 4-4-2 krilne pozicije zauzeli su Moleiro i Buchanan, koji su već postali ključni igrači. Moleiro je u La Ligi upisao 15 nastupa uz šest pogodaka i dvije asistencije, dok je Buchanan u istom broju utakmica postigao pet golova i pokazao koliko je opasan u igri jedan na jedan.
Foto : https://villarrealcf.es/en/
U napadu se postupno nameće Mikautadze, koji je u deset ligaških nastupa postigao tri gola i dodao dvije asistencije, dok je Veiga zauzeo mjesto središnjeg braniča i donio dodatnu čvrstoću obrani. Thomas Partey donio je iskustvo i mirnoću u vezni red, balansirajući momčad u oba smjera.
Posebno iznenađenje predstavlja Tani Oluwaseyi, koji je stigao iz Minnesote i brzo se nametnuo u napadu, postigavši nekoliko važnih pogodaka u domaćem prvenstvu i Ligi prvaka.
Rezultati to jasno potvrđuju. Villarreal trenutačno ima 11 pobjeda, dva remija i samo dva poraza – oba protiv Real Madrida i Atletica. U međuvremenu su redom padali Sevilla, Athletic Bilbao, Mallorca i druge ozbiljne momčadi. Sljedeći ispit stiže protiv Barcelone na domaćem terenu, u utakmici koja bi mogla dodatno potvrditi da ova sezona nije prolazni bljesak, već početak ozbiljne borbe s najvećima.
Ako ovakav ritam potraje, Villarreal se više ne može promatrati kao ugodno iznenađenje. Ova momčad pokazuje da ima širinu, karakter i igru za sam vrh La Lige – i sve manje djeluje kao netko tko će se zadovoljiti samo plasmanom u Europu.
Priča o bivšem igraču Villareala :