Kralj koji je obilježio Juventus i talijanski nogomet
Priča o Alessandru Del Pieru počela je 1974. u malom talijanskom mjestu Conegliano. Odrastao je u skromnoj obitelji, uz majku domaćicu, oca električara i brata koji je kratko igrao profesionalni nogomet. Nogomet je, naravno, bio svakodnevnica. Iako ga je majka htjela staviti na gol — “manje opasno, sine” — bilo je jasno da je lopta uz njegovu nogu izgledala prirodnije nego u rukama.
Foto : James Adams, CC BY 2.0 via Wikimedia Commons
Prvi korak prema zvijezdama
Sa samo 13 godina primijetili su ga skauti Padove. Preselio je 77 kilometara od kuće, ali Del Piero je kasnije rekao da je to “bio put od dječaka koji sam bio prema čovjeku koji sam postajao”.
U Padovi je prošao sve mlađe selekcije, a 1992. debitirao je profesionalno i odmah zabio. Bilo je jasno da se rađa nešto veliko.
Juventus prepoznaje genija
Za njegov talent odmah su se zainteresirali Milan, Fiorentina i Juventus. I baš je Juve na kraju pobijedio u utrci.
- lipnja 1993. Del Piero je potpisao ono što će se pretvoriti u najvažniji transfer u povijesti kluba. Od tog dana Juventus i Del Piero postali su nerazdvojni.
U prvim godinama učili su ga velikani – Marcello Lippi, Roberto Baggio, Vialli, Ravanelli. Već 1995. osvojio je svoj prvi Scudetto, a 1996. i ono najveće – Ligu prvaka, u finalu protiv Ajaxa.
Gol a la Del Piero” – potez koji je ušao u povijest
Godine 1995. protiv Borussije Dortmund rodio se njegov zaštitni znak: primanje lopte na lijevoj strani, ulazak prema sredini, efektni udarac u daljnji kut.
Ponovio ga je desetke puta u karijeri. Potez koji se i danas u Italiji jednostavno zove – gol a la Del Piero.
Pad koji ga je ojačao
U studenome 1998. doživio je tešku ozljedu koljena protiv Udinesea. Mnogi su govorili da više nikada neće biti isti. I doista, nakon povratka bio je sporiji, manje eksplozivan.
Ali Del Piero je učinio ono što pravi šampioni rade — vratio se. Postao je inteligentniji, lukaviji, lider.
Junak Italije 2006.
Na Svjetskom prvenstvu 2006. u Njemačkoj pokazao je da je još uvijek elitni igrač.
U polufinalu protiv domaćina zabio je onaj nezaboravni pogodak za 2:0 u posljednjim trenucima.
U finalu protiv Francuske hladnokrvno je realizirao penal i pomogao Italiji do svjetske krune.
Lojalan do kraja – “Gospodin ne napušta svoju damu”
Nakon afere Calciopoli 2006., Juventus je izbačen u Serie B. Mnogi igrači otišli su odmah.
Del Piero nije.
Njegove riječi postale su dio povijesti:
“Pravi gospodin nikada ne napušta svoju damu.”
Nosio je Juve natrag u prvu ligu, postao najbolji strijelac Serie B te sljedeće godine i najbolji strijelac Serie A.
Lider na terenu, ali i izvan njega — dokazano kada je utješio Buffona nakon velike greške protiv Leccea. Kapetan s karakterom.
Legenda koja nadilazi nogomet
Del Piero nije bio samo nogometaš.
Bio je humanitarac — pomagao je u borbi protiv raka, skupljao novac za žrtve potresa u Japanu, podržavao razne fondacije i udruge.
U Italiji je bio simbol profesionalizma, skromnosti i dostojanstva.
Najveći rekordi
Najviše nastupa u povijesti Juventusa (705)
Najbolji strijelac u povijesti Juventusa (290)
Osvajač Lige prvaka, Svjetskog prvenstva, 6 Scudetta
Najbolji talijanski igrač (2)
Nakon završetka ere u Juventusu, preselio je u Sydney FC i pokazao Australcima što znači gledati živu legendu.
Foto: Marco EstrellaCropped by Danyele, CC BY 2.0 Wikimedia Commons
Zašto je Del Piero više od nogometaša
Neka imena žive samo dok traju njihovi golovi i trofeji. Del Pierovo ime ostalo je živo jer je bio kapetan, umjetnik, borac i čovjek.
I zato će zauvijek biti — kralj Juventusa.
Želite li još priča o legendama ?