Kapetan koji je Barcelonu branio srcem, a ne riječima
Za njega je Pep Guardiola govorio :Puyol nije bio samo talent, bio je primjer. Prvi na treningu, prvi u borbi, prvi kad je trebalo stati ispred drugih. I dokaz da obrana može biti jednako umjetnost kao i napad.
Foto : Christopher Johnson from Tokyo, Japan, CC BY-SA 2.0 via Wikimedia Commons
Počeci daleko od reflektora
Rođen u Kataloniji, Puyol nije imao glamurozan start. U lokalnom klubu Pobla de Segur počeo je kao – vratar. Ozljede ramena ubrzo su ga natjerale na promjenu, a kratko je igrao čak i u napadu. Upravo će mu to kasnije pomoći da “čita” protivničke napadače bolje od većine braniča svoje generacije.
U Barcelonu dolazi relativno kasno. Puyol je tražio svoje mjesto. Igrao je defenzivnog veznog, desnog beka, učio, čekao i upijao nogomet.
Očev savjet prije probe u Barceloni
Kad sam bio na probi u FC Barceloni, otac mi je rekao: ‘Ako se vratiš, a ne odaberu te jer su pronašli 20 igrača boljih od tebe, nema problema. Ali ako te ne odaberu jer su pronašli 20 igrača motiviranih i odlučnijih od tebe, nemoj se ni vraćati kući’.
Umalo izgubljen za Barcelonu
U jednom trenutku činilo se da prilika nikad neće doći. Frank de Boer bio je ispred njega, a Málaga je nudila siguran odlazak. Louis van Gaal bio je spreman pustiti ga.
Puyol je rekao – ne. Vidjevši kako njegov prijatelj Xavi dobiva priliku, odlučio je ostati i boriti se. Ta tvrdoglavost promijenila je povijest kluba.
Prvi trenuci koji su najavili legendu
Debi je došao 1999. protiv Valladolida, ali pravi test bio je El Clásico protiv Real Madrida i Luísa Figa. Mladi, raščupani branič nije pokazao ni trunku straha. Figo je bio neutraliziran, a publika je dobila novog miljenika.
Legenda se dodatno rodila u Ligi prvaka 2002. godine, kada je Puyol vlastitim tijelom spriječio siguran pogodak – lopta je pogodila grb Barcelone na njegovim prsima. Bio je to simboličan trenutak: od tog trena, Camp Nou je znao da je dobio buduću legendu.
Foto : Gerard Reyes, CC BY 2.0 via Wikimedia Commons
Kapetan u zlatnoj eri
S vremenom se preselio u središte obrane i ubrzo postao kapetan. Sezona 2005./06. donijela je Barceloni Ligu prvaka i La Ligu, a Puyol je podizao pehar u Parizu kao lice jedne generacije.
Na reprezentativnoj razini, Španjolska je napokon prestajala biti “vječni gubitnik”. Euro 2008. donio je naslov, a Puyol je bio stup obrane i najbolji branič turnira.
Partnerstvo koje je obilježilo povijest
Dolaskom Pepa Guardiole i povratkom Gerarda Piquéa iz Manchester Uniteda, stvoreno je jedno od najjačih stoperskih partnerstava ikad viđenih u Španjolskoj. Puyol je bio mentor, vođa i korektiv. Bez kompromisa, bez popuštanja.
Rezultat? Povijesni trostruki naslov 2009. godine i nogomet koji je promijenio sport.
Gol za vječnost
Svjetsko prvenstvo 2010. donijelo je trenutak koji je nadilazio statistiku. U polufinalu protiv Njemačke, Puyol je skočio više, jače i odlučnije od svih – i zabio glavom za finale.
U sto nastupa za Španjolsku postigao je samo tri gola. Taj jedan vrijedi više od većine u povijesti reprezentacije.
Statistika u Barceloni i reprezentaciji
Za Barcelonu je odigrao 593 utakmice i u tom periodu postigao 19 golova i 13 asistencija. U reprezentaciji je odigrao okruglih 100 utakmica i postigao 3 pogotka
Lider i izvan terena
Ozljede su s godinama postajale sve češće. Ipak, Puyol je ostao simbol poštovanja. Kad je Barcelona 2011. osvojila Ligu prvaka, prepustio je čast podizanja pehara Éricu Abidalu, koji se vratio nakon borbe s rakom.
Isto je učinio i kasnije, dajući prostor drugima da budu u središtu. Takav je bio Puyol – djela ispred riječi.
Kraj bez gorčine
Karijeru je završio tiho, bez pompe, nakon što je shvatio da tijelo više ne može pratiti srce. Osvojio je sve: klupski i reprezentativni nogometni vrh.
Danas živi mirnije, daleko od reflektora, ali poštovanje koje uživa među navijačima svih klubova ostalo je neupitno.
Jer Carles Puyol nije bio samo branič.
Bio je savjest momčadi.
I lice jedne ere.
Zanima Vas i ova legenda ?