Aljoša Asanović – genij koji je igrao nogomet drugačije od svih
U povijesti hrvatskog nogometa malo je igrača čija je čista tehnika bila toliko prepoznatljiva kao kod Aljoše Asanovića. U vremenu kada su se sve više cijenili snaga, disciplina i taktička poslušnost, Asanović je ostao vjeran staroj školi – lopta, osjećaj, potez viška. Za navijače – užitak. Za trenere – često zagonetka.
Bio je jedan od stupova hrvatske reprezentacije koja je 1998. u Francuskoj ispisala povijest osvajanjem trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu. U društvu Bobana, Prosinečkog i Šukera, Asanović je bio onaj tihi kreativac koji je povezivao linije i vidio rješenja prije drugih.
Hajduk – mjesto gdje je sve počelo
Rođen i odrastao u Splitu, Asanović je nogometno sazrijevao u Hajduku. U prvu momčad ušao je sa samo 17 godina, a profesionalni ugovor potpisao 1984. godine. Iako je Hajduk tada bio pun kvalitetnih igrača, vrlo brzo se nametnuo kao organizator igre.
Njegova konstantnost i mirnoća na lopti pomogle su Hajduku da 1987. osvoji Kup Jugoslavije, a Asanović je ubrzo dočekao i poziv u reprezentaciju Jugoslavije. Konkurencija je bila brutalna, no talent neupitan. Kruna tog razdoblja bila je titula najboljeg igrača jugoslavenske lige u sezoni 1989./90.
Rat je, kao i mnogima, prekinuo kontinuitet karijere. Asanović napušta zemlju i kasnije postaje jedan od nositelja nove – hrvatske reprezentacije.
Hrvatska reprezentacija i svjetska bronca
Euro 1996. bio je prvi veliki turnir za Hrvatsku. Iako je put završio kontroverznim porazom od Njemačke, momčad je najavila ono što dolazi. Dvije godine kasnije – potpuna afirmacija.
Na Svjetskom prvenstvu 1998. Hrvatska igra zrelo, samouvjereno i hrabro. Pobjeda nad Njemačkom 3:0 u četvrtfinalu bila je simbolična osveta, a treće mjesto potvrda da se pojavila nova nogometna sila. Asanović je turnir odigrao s rutinom veterana i tehnikom umjetnika.
Ukupno je upisao 63 nastupa za Hrvatsku, a reprezentativnu karijeru završio je nakon neuspješnih kvalifikacija za Euro 2000.
Lutanja po Europi i život “nogometnog boema”
Klupska karijera izvan Splita bila je – nemirna. Francuska, Španjolska, Italija, Engleska, Austrija, Grčka, pa čak i Australija. Svugdje je ostavljao trag poteza, ali rijetko kontinuitet.
U Francuskoj je igrao za Metz, Cannes i Montpellier. U Cannesu je, između ostalog, dijelio svlačionicu s mladim Zinedineom Zidaneom, kojem je bio uzor. Ipak, momčadski uspjesi su izostajali, a ozljede su često prekidale ritam.
Nadimak “Vatreni lakat” dobio je zbog specifičnog stila trčanja, ali i karaktera – ležernog, pomalo nonšalantnog, često na rubu onoga što treneri toleriraju.
Derby County – kratko, ali nezaboravno
U Engleskoj je proveo kratko vrijeme, ali u Derby Countyju je postao legenda. Navijači ga i danas pamte kao jednog od najtalentiranijih igrača koji su ikada nosili njihov dres.
Asanović je donosio nešto rijetko: čistu inspiraciju. Dugi pasovi, potezi bez najave, driblinzi koji nisu služili ničemu osim – ljepoti igre. Bio je tip nogometaša koji je mogao “otključati” svaku obranu, ali i potpuno nestati iz utakmice.
Navijači su ga obožavali, čak i dan danas govore da nisu imali boljeg i kreativnijeg igrača u veznom redu i da bi danas vrijedio više od 50 milijuna eura.
Njegov problem? Mentalitet. Nije volio zagrijavanja, nije volio disciplinu, a u Premier ligi tog vremena to je često bilo presudno. Pravila o stranim igračima dodatno su ga gurnula na margine, pa je avantura završila ranije nego što su navijači željeli.
Zašto nikad nije zaigrao za neki top europski klub ?
Iako je posjedovao izniman talent i kvalitetu dostojnu najvećih europskih klubova, splet okolnosti doveo je do toga da Aljoša Asanović nikada nije ostvario angažman u samoj eliti europskog nogometa. U europskim okvirima često je bio podcijenjen, unatoč nizu vrlo zapaženih i kvalitetnih nastupa u klubovima za koje je igrao.
Pojedini nogometni stručnjaci ipak ističu kako su, uz vanjske okolnosti, određenu ulogu u takvom razvoju karijere imali i njegov temperament te razina motivacije.
Talent veći od karijere?
Asanović nikada nije zaigrao za europskog giganta, iako su mnogi smatrali da kvalitetom to zaslužuje. Možda je nedostajalo ambicije, možda prilika, možda samo pogrešan trenutak.
No jedno je sigurno:
dok se neki pamte po trofejima, Aljoša Asanović pamti se po osjećaju.
Po lopti koja se lijepila za nogu.
Po potezu koji nije bio potreban – ali je bio savršen.
I po tome što je dokazao da nogomet nije samo rezultat, nego i umjetnost.
Priča o Alenu Bokšiću