Je li Dinamo postao previše ovisan o Dionu Dreni Belji?
Dion Drena Beljo trenutačno je daleko najbolji igrač Dinama. Njegove igre i golgeterski učinak svrstavaju ga među najvažnija pojačanja zagrebačkog kluba posljednjih godina, a već sada može se govoriti o jednom od poteza koji su obilježili noviju Dinamovu povijest. Ipak, uz sve pohvale na njegov račun, nameće se jedno pitanje: je li Dinamo postao previše ovisan o svom napadaču?
Beljo je bio jedan od glavnih protagonista i prošle sezone, kada je Dinamo u drugom dijelu prvenstva uhvatio pravi ritam i stigao do naslova prvaka. Njegovi pogoci imali su veliku ulogu u tom usponu, a ni ove sezone, unatoč tome što momčad ne izgleda onako kako se očekivalo, Beljo ne prestaje isporučivati.
S već 18 postignutih pogodaka pokazao je koliko znači za Dinamovu igru. I čini se da tu ne namjerava stati. Za napadača su to impresivne brojke, posebno u momčadi koja se još traži i pokušava pronaći pravu ravnotežu. Problem nastaje kada se gotovo cijela napadačka prijetnja počne povezivati s jednim igračem.
Kada Beljo zabije, Dinamo dobiva ono što mu je potrebno. Kada se nađe u prilici i iskoristi je, utakmica često dobiva potpuno drugačiji smjer. No što se događa kada ga protivnik uspije zaustaviti, kada nema dovoljno prostora ili jednostavno nema svoj dan? Tada se čini da Dinamu nedostaje alternativni način dolaska do pogotka.
Naravno, nije problem u tome što momčad ima napadača koji zabija puno golova. Upravo je to ono što svaki klub želi. Problem bi mogao biti u tome što drugi igrači ne preuzimaju dovoljno odgovornosti kada glavni golgeter ne uspije riješiti utakmicu. Dinamo bi, uz Beljin učinak, morao imati i druge izvore pogodaka te više različitih načina na koje može ugroziti suparnika.
Slučaj Livaja kao upozorenje?
Slična situacija godinama se mogla pratiti u Hajduku, gdje se velik dio igre i rezultatskih očekivanja vrtio oko Marka Livaje. Kada bi Livaja pronašao rješenje, Hajduk bi često dobio ono što je tražio. Kada bi bio zaustavljen ili ne bi imao svoj dan, momčad bi se znala naći u problemima.
Hajduk je u tom razdoblju često djelovao kao momčad koja previše ovisi o inspiraciji jednog igrača. Dolaskom Gonzala Garcíje počeo se mijenjati način na koji momčad funkcionira, a veći naglasak stavljen je na kolektivnu igru i doprinos ostalih nogometaša. Time se otvorilo pitanje može li momčad biti opasnija i kada njezin najvažniji pojedinac nije u prvom planu.
Upravo bi taj primjer mogao biti zanimljiv i za Dinamo. Beljo može nastaviti zabijati i biti ključan igrač, ali dugoročno će klubu trebati više od oslanjanja na njegovu realizaciju. Potrebni su igrači koji će preuzeti odgovornost, stvarati prilike i rješavati utakmice kada protivničke obrane svu pozornost usmjere na Dinamova napadača.
Koliko Dinamo može bez Beljinih pogodaka?
To je pitanje na koje će odgovor dati nastavak sezone. Beljin učinak zasad je velika prednost za Dinamo, ali mogao bi postati i slabost ako momčad ne pronađe dovoljno kvalitetnih alternativa u napadu.
Za klub koji želi osvajati trofeje nije dovoljno imati jednog raspoloženog strijelca. Potrebna je momčad koja može pobijediti i kada njezin najbolji igrač ne zabije, kada protivnik zatvori najopasnije kanale napada ili kada utakmica zahtijeva drukčije rješenje.
Je li Dinamo doista postao previše ovisan o Dionu Dreni Belji ili je njegov veliki golgeterski učinak samo ono što trenutačno drži momčad iznad vode? To će pokazati utakmice koje slijede. Jedno je sigurno: Dinamu je Beljo prijeko potreban, ali za uspješnu sezonu trebat će mu i drugi igrači spremni preuzeti dio tereta.
ZANIMA VAS I OVA PRIČA IZ HNL-a ?