Thierry Henry – put od sumnje do besmrtnosti
Odrastati kao navijač suparničkog kluba u eri Thierryja Henryja značilo je jedno: strah. Strah da će baš on riješiti utakmicu, da će baš on trčati prema golu s onim prepoznatljivim samopouzdanjem i završiti akciju hladno, u kut, bez puno buke. No, koliko god bio protivnik, Henry je bio igrač kojem se nije moglo ne diviti. Njegova elegancija, smirenost i talent nadilazili su boje dresa.
Foto : joshjdss, CC BY 2.0 via Wikimedia Commons
Monaco, Juventus i izgubljene godine
Henryjev put započeo je u Monacu, gdje ga je Arsène Wenger uveo u seniorski nogomet. Iako je bio iznimno brz i tehnički dotjeran, u ranoj fazi karijere igrao je uglavnom kao krilo – daleko od gola. Ipak, već tada je pokazivao potencijal koji je kulminirao sjajnim nastupima u Europi, posebice u Ligi prvaka 1997./98., kada je Monaco stigao do polufinala. U Monacu je odigrao 141 utakmicu i postigao 28 golova.
Unatoč tome, sljedeći korak – Juventus – pokazao se kao pogrešan. U Italiji Henry nije pronašao ni ulogu ni kontinuitet. Taktika, defenzivni zahtjevi i igranje izvan prirodne pozicije sputali su ga. Umjesto iskoraka prema vrhu, karijera mu je nakratko zapela u mjestu.
Wengerova vizija koja je promijenila povijest
Tada se ponovno pojavljuje Arsène Wenger. Arsenal je 1999. doveo Henryja bez pompe, a Wenger je povukao potez koji je promijenio povijest Premier lige – pretvorio je krilo u napadača.
U sjevernom Londonu Henry je eksplodirao. Postao je ubojiti napadač koji je spajao brzinu, inteligenciju i tehniku. Nije bio klasični “devetka”, ali je bio sve ono što moderni napadač može biti: strijelac, kreator i lider.
U dresu Arsenala Henry je postao najbolji strijelac u povijesti kluba, osvojio dvije titule Premier lige, uključujući legendarnu sezonu “Invincibles” 2003./04., te zauvijek promijenio način na koji se doživljava uloga napadača. U 377 utakmica postigao je 228 pogodaka i 105 asistencija.
Umjetnost brzine i hladnokrvnosti
Henryjeva igra bila je prepoznatljiva. Punom brzinom s loptom, kratki dodiri, pogled prema golu i završnica u dalji kut – gotovo uvijek isto, gotovo uvijek neobranjivo. Bio je igrač koji je mogao sam riješiti utakmicu, ali i savršeno funkcionirati unutar momčadi prepune talenta.
Njegova povezanost s Bergkampom i Pirèsom, razumijevanje igre i nesebičnost učinili su Arsenal ne samo pobjedničkom, već i estetski najprivlačnijom momčadi tog vremena.
Barcelona, vrhunac i nasljeđe
Glad za Ligom prvaka odvela ga je u Barcelonu, gdje je postao dio jedne od najvećih momčadi u povijesti nogometa. Osvojio je sve – uključujući i trostruku krunu 2009. godine – i potvrdio da njegova kvaliteta nije bila vezana za jedan klub ili jednu ligu. U 121 nastup za Barcu, postigao je 49 pogodaka i 27 asistencija
Iako će mu karijeru uvijek pratiti i kontroverzni trenutak s rukom protiv Irske, Thierry Henry ostaje figura koja se pamti po onome što je donosila nogometu: ljepotu, inteligenciju i čistu klasu.
Foto : funnydae, CC BY 2.0 via Wikimedia Commons
Lekcija Xavija za Henrya
„Na početku mog vremena u Barceloni penjao sam se stepenicama kluba s Eto’om.
Pogledao sam natpis ‘Més que un club’ – ‘Više od kluba’ i rekao mu: ‘Više od kluba? Čovječe, što to uopće znači?’ – pomalo podrugljivo.
Nisam ni primijetio da je Xavi iza mene. Samo je rekao:
‘Što si rekao? Ne govori tako o našem klubu. Ovdje još nisi ništa osvojio. Šuti. Radi. Kad jednog dana nešto osvojiš, onda možeš pričati.’
Iako sam već bio osvojio dosta trofeja u karijeri, njega to nije zanimalo. Rekao mi je: ‘Ovaj klub ćeš poštovati, bez obzira na to hoćeš li ovdje nešto osvojiti ili ne. Ako ga ne poštuješ – šuti.’
Nisam mu mogao ništa odgovoriti. A to nije uopće tipično za mene – obično ne šutim i volim imati zadnju riječ. Samo sam ga pogledao i na kraju rekao:
‘Oprosti.’
Od tog trenutka sam shvatio pravo značenje tog slogana. Jer tada iskreno nisam znao što on zapravo znači. I to je jedan od razloga zašto je ovaj klub velik – jer mi je Xavi u tom trenutku prenio taj osjećaj.“
Iznad rivalstava
Thierry Henry bio je više od igrača Arsenala ili Francuske. Bio je nogometaš kojeg su poštovali i protivnički navijači, jer je ono što je radio na terenu bilo univerzalno razumljivo – to je bio nogomet u svom najčišćem, najuzbudljivijem obliku.
Njegov put, od sumnji i pogrešnih koraka do apsolutne veličine, najbolji je dokaz da pravi talent, uz pravog trenera i pravu ideju, uvijek pronađe put do besmrtnosti.
PRIČA O JOŠ JEDNOJ FRANCUSKOJ LEGENDI