Alen Bokšić – nogometni genij kojeg su pratile nesreće i ozljede
Hrvatska treća pozicija na Svjetskom prvenstvu 1998. i dalje je jedan od najsjajnijih trenutaka u povijesti hrvatskog sporta. Dok su Davor Šuker, Zvonimir Boban i Robert Prosinečki dominirali u Francuskoj, jedan od najtalentiranijih hrvatskih napadača te generacije bio je prisiljen promatrati sve s tribina.
Alen Bokšić zbog ozljede koljena nije mogao putovati u Francusku, iako je u kvalifikacijama zabio četiri gola u devet nastupa, uključujući ključni pogodak protiv Ukrajine u doigravanju. Za 28-godišnjeg napadača, koji je bio u punoj snazi, to je bio težak udarac. Slična nesreća dogodila mu se i na Europskom prvenstvu 1996., kada je zbog udarca u glavu morao napustiti igru samo 73 minute nakon svog prvog nastupa.
Rani dani u Hajduku
Bokšić je seniorsku karijeru započeo u Hajduku 1987. godine, gdje je izrastao iz talentiranog mladog igrača u jednog od najperspektivnijih napadača Europe. Za Bili je zabio ukupno 60 golova u 174 nastupa. Posebno se istaknuo golom u finalu Jugoslavenskog kupa 1991. protiv Crvene zvezde, što je bio njegov drugi i posljednji naslov u tom natjecanju prije raspada Jugoslavije.
Europom s Marseilleom i početak u Rimu
U ljeto 1993. Bokšić je stigao u Rim, nakon što je prethodno osvojio Ligu prvaka s Marseilleom. Iako nije zabio u finalu protiv AC Milana, bio je jedan od najboljih strijelaca momčadi. U jedinoj punoj sezoni u Francuskoj zabio je 23 gola i bio najbolji strijelac Ligue 1, no titula je kasnije oduzeta klubu zbog skandala predsjednika Bernarda Tapieja.
Transfer u Lazio bio je veliki izazov: klub se suočavao s krizom, a Bokšić je trebao pomoći momčadi u usponu. U tri sezone u Rimu, iako fizički impresivan i tehnički nadaren, nije mogao dosljedno ponavljati svoju razinu iz Marseillea. Razmirice s trenerom Zdenekom Zemanom dodatno su otežale njegov boravak.
U Marseilleu je odigrao ukupno 58 utakmica i postigao 32 pogotka .
Boravak u Juventusu
Bokšić je 1996. prešao u Juventus, gdje je dijelio napad s Christianom Vierijem i Zinedineom Zidaneom. Iako je postigao važne golove, njegova sezona u Torinu bila je obilježena ozljedama i nedostatkom redovitih pogodaka. Najviše se pamti po fantastičnom golu protiv Manchester Uniteda u Ligi prvaka.
Za Juventus je odigrao 33 utakmice postigao sedam pogodaka i šest asistencija
Povratak u Lazio i najveći uspjesi
Nakon povratka u Lazio, Bokšić je doživio svoju najbolju seriju u Italiji, zabivši 15 golova u svim natjecanjima. Pomogao je klubu osvojiti Coppa Italiu i dvije europske titule: Kup pobjednika kupova i Europski superkup. Također je sudjelovao u osvojenom talijanskom prvenstvu 2000., jednom od najdramatičnijih završetaka Serie A u povijesti.
Ukupno je za Lazio u dva navrata odigrao 156 utakmica i postigao je u tom periodu 43 gola i 18 asistencija
Premier liga i kraj karijere
Kraj karijere proveo je u Middlesbroughu, gdje je odmah zabio na debiju. Iako je imao problema s ozljedama i ponekad izazivao nezadovoljstvo u svlačionici zbog visoke plaće, bio je ključan za klub u nekim važnim utakmicama, uključujući pobjede protiv Manchester Uniteda. Zadnji gol u karijeri zabio je protiv istog velikana, što je bio simboličan kraj karijere jednog izuzetno talentiranog napadača.
U Middlesbroughu je odigrao ukupno 76 utakmica i postigao 22 pogotka
Anegdota Alena sa trenerom
Alen je imao niz anegdota i zanimljivih izjava, a jednu je ispričao i njegov suigrač Cristian Vieri :
“Bokšić je bio pravi luđak. Pričali su to za mene, ali on se nije šalio. Na jednoj utakmici Eriksson ga je odlučio ostaviti na klupi. Pokušavao je obući markiranu oznaku, ali mu nije išlo. Rekao je ‘ne ide mi’, pa otišao kući. Eriksson je poslije pitao: ‘Gdje je Alen?’. A bio je doma, otišao je”
Velikani o Bokšiću
Alessandro Nesta nekadašnji talijanski reprezentativac koji je igrao za velikane Lazio i Milan u svojoj karijeri je osvojio i Svjetsko prvenstvo i Ligu Prvaka i prvenstvo Italije…
Imao je zanimljivu izjavu za našeg nekadašnjeg Vatrenog
𝐔 𝟗𝟓% 𝐯𝐫𝐞𝐦𝐞𝐧𝐚 𝐬 𝐥𝐨𝐩𝐭𝐨𝐦, 𝐨𝐧 𝐣𝐞 𝐧𝐚𝐣𝐛𝐨𝐥𝐣𝐢 𝐢𝐠𝐫𝐚č 𝐧𝐚 𝐬𝐯𝐢𝐣𝐞𝐭𝐮. Š𝐭𝐞𝐭𝐚 𝐳𝐚 𝐨𝐧𝐢𝐡 𝐩𝐫𝐞𝐨𝐬𝐭𝐚𝐥𝐢𝐡 𝟓%.
A koliko mu je ostao u dobrom sjećanju govori i činjenica da ga je uvrstio u najbolje igrače s kojima je igrao, a igrao je s odličnim igračima
A Del Piero za Alena kaže ovo :
“Bokšić je bio fizički neljudski fenomen. Bio je toliko visok i snažan, a istovremeno nevjerojatno brz. Takvu kombinaciju rijetko sam vidio.
Bio je fantastičan jer je bez problema prolazio svakog čuvara, iako često nije uspijevao zabiti iz svih prilika koje bi sam stvorio. Da je realizirao samo 20% šansi koje je sam kreirao, danas bismo pričali o napadaču s 1200 golova. Bio je nevjerojatan.
No ono što me najviše fasciniralo bilo je to što nikada nije pokazivao umor. Na svakoj utakmici radio je stotine sprinteva, a nikad ga nisam vidio da se žali ili odustaje.
To je zaista bilo impresivno.”
Zaključak
Alen Bokšić nije bio klasičan golgeter, ali je bio strijelac velikih golova. Njegova karijera obilježena je vrhunskim talentom, ali i nesretnim okolnostima, ozljedama i neskladima s trenerima. Unatoč tome, ostao je jedan od najvećih hrvatskih nogometaša i igrač koji je u drugačijem vremenu mogao postati prava legenda svjetskog nogometa.
Priča koju morate pročitati